Čovjek koji je dva puta klinički umro na po dva minuta, jednom u saobraćajnoj nesreći, a jednom od pretjerane doze lijekova, odgovarao je medijima o svom iskustvuSvijest je nešto što ni nauka ni filozofija ne može da definiše i potrebno je da ljudsko biće to doživi i iskusi, tačnije da neko bude klinički mrtav neko vrijeme da bi mogao svijetu da ispriča šta je zapravo vidio i osjetio.
– Nisam imao pojma šta se dešava, sve je bilo crno… praznina. Opisao bih to kao kada drijemate bez sna, kada se probudite imate osjećaj da ste dugo spavali, a zapravo je prošlo samo 15 minuta.
– Jedini razlog što uopšte znam da sam bio mrtav jeste jer su ljekari bili obavezni da podijele tu informaciju sa mnom: “Bio si mrtav nekoliko minuta, samo da znaš”, rekli su mi doktori. Dakle, da mi ljekari nisu rekli šta se desilo, ja bih bio ubijeđen da sam samo uzeo tablete za spavanje.
Da li poslije smrti postoji samo praznina ili je jednostavno sjećanje prazno
– Nije to baš tako jednostavna praznina. Više kao spavanje bez sna, ne probudite se odjednom i osjetite kao da je vrijeme prosto skočilo unaprijed. Vi znate da ste spavali neko vrijeme. U isto vrijeme, ne možete jasno da se sjetite da ste išta iskusili.- Tako da je odgovor i da i ne. Iskusio sam nešto, a to nešto je zapravo ništa.
O osjećanju umiranja
Prvi put je to bilo sekundu prije nesreće i jedina stvar u mom umu bila je: “Oh ne”
– Drugi put nisam imao pojma. Bio sam u užasnim bolovima i odjednom je sve prestalo, nije bilo ničega, nije bilo života. Onda sam se probudio i ponovo sam osjećao bol.
Da li su različiti uzroci smrti dali različita iskustva
– Oba iskustva su bila potpuno ista. Jedina razlika je u tome što se prije nesreće sjećam sekunde prije, dok sam drugi put bio u nevjerovatnim bolovima pa i nisam bio baš svjestan svog okruženja, ako razumijete šta hoću da kažem.
O drugim izvještajima ljudi o iskustvima poslije smrti…
– Mislim da su u drugim slučajevima njihovi umovi bili aktivni, a ono što su oni iskusili bila je samo jedna vrsta sna!
O reakciji da je umro
– Moja prva reakcija je bila: “Nevjerovatno, to je tako cool”. Sada mogu da kažem prijateljima da sam bio mrtav i vratio sam se u život, ali većinu stvari je govorio morfijum iz mene.
– Onda me je sustigla realnost i shvatio sam da sam zapravo sada mogao da budem mrtav, tek onda sam razumio koliko je ozbiljna situacija bila.
– Sada se sigurno manje plašim. Znam da je smrt ništa drugo do spavanje,kada umrete samo prestanete da postojite, nemate zbog čega da brinete.
O religiji i zagrobnom životu
– Oduvijek sam bio ateista, ali je postojao i dio mene koji se nadao da Bog postoji ili raj, ili nešto veće od nas. Mislim, ko od nas ne bi želio da stvarno tamo negdje postoji “Nebo”?
– I dalje sam ateista, ali sada znam da ne postoji takva stvar kao Bog ili raj, barem ne za mene, jer koji Bog bi dozvolio da porodica i osoba prožive ovakvu traumu.
– Vjerujem da je vaša vjera, vaša vjera. Jedino što možemo da podijelimo je naše iskustvo i pustimo ljude da sami stvore svoje mišljenje, svi moraju da prestanu da primoravaju druge da misle kao i oni.
O životu poslije smrti
– Sve što želim da postignem u životu jeste da se zezam i da usrećim druge ljude i učinim njihove živote sretnijim. Nikakvo lično dostignuće u životu mi neće značiti kada umrem. Mrtav sam, jedina stvar koja će živjeti jeste moj utjecaj na druge ljude koji su živi i nadam se da će taj utjecaj biti pozitivan!
– Smrt je smrt. Kada jednom umrete, to je to, nema više
Nema komentara:
Objavi komentar